Intervju Mirjana Mimica Radojević – Mahlat

Objavljeno 21.06.2017. od Mesimo zajedno
Oznake: Mesimo zajedno,

Ona voli da se igra ukusima, da deli recepte, uživa u kuvanju… Pored toga što je vrsna kuvarica, one je i neko ko nema problem da iskaže svoje mišljenje. Poznata je po svom blogu, gde piše o raznim aktuelnim temama, a njena Fejsbuk stranica „Iće i piće“ je pravi izbor za sve koji su u potrazi za receptima.
Možda već znate o kome je reč, u pitanju je Mirjana Mimica Radojević poznata kao Mahlat.

1. Za vas je definitvno kuvanje ljubav. Kada ste načinili prve korake u kulinarstvu i shvatili da je ono vaša strast?

Počela sam da kuvam u petnaestoj godini, silom prilika, bila sam gladna, roditelji na putu i drugarica mi je telefonom davala uputstva, skuvala sam grašak sa piletinom. Ljubav prema kuvanju razvila se desetak godina kasnije kad sam postala mama, tada je postalo i strast. U mojoj porodici se baš negovao kult kuvanja i zajedničkog obedovanja, ali, eto, do ljubavi je došlo kasnije, kad sam postala odgovorna za nečiju ishranu. Kuvanje je jedan od najkreativnijih poslova na svetu, ravno je umetnosti i najveću inspiraciju imam u onim situacijama kad kažemo – Jao, treba nešto da skuvam a nemam ništa u frižideru. To mi je pravi izazov da od toga „ništa“, napravim nešto.

2. Vašim receptima veruje hiljade žena i muškaraca. Kako se osećate zbog toga?

Ne znam ni ko mi veruje, ni koliko mi njih veruje, ne razmišljam o tome. Čim počnete o tome da razmišljate gubi se spontanost, o čemu god da se radi, u ovom slučaju bih možda razmišljala više o tome da dobijem lajk ili pozitivnu reakciju, nego o onome što spremam. Obradujem se kad mi neko pošalje poruku – Kakao beše ono tvoje, ne mogu da pronađem; kad neko spremi nešto pa mi pošalje fotografiju, obraduju me reakicije, a najviše sam se obradovala kad mi je jedan novinar rekao: Sve što si postavila na Fejsbuk, ja sam napravio i sve ti je super.

3. Gde pronalazite inspiraciju za jela?

Ja sam iz porodice u kojoj se gajio kult zajedničkog obedovanja, kako sam već rekla, majka je bila vrsna kuvarica, ona je iz onih divnih časopisa namenjenih ženama, koji više ne postoje, Bazara, Praktične žene, Nade, skupljala recepte i odnosila ih na koričenje, imam čitavu biblioteku tih recepata i raznoraznih saveta koji uz to idu. Toliko sam ih puta prelistala da tačno znam gde šta da tražim i danas, naravno, ideje kupim na Internetu.

4. Slatka ili slana jela, koja su vam veći izazov za pripremu?

Nisam ljubitelj slatkog, meni su sva slatka jela ustog ukusa – slatka, tek tu i tamo malo iznijansirana, mada često spremam, jer ih moj muž voli. Izazov su mi slana jela jer sam ljubitelj slanih.. Kod slanih već postoji čitav spektar ukusa sa kojima se možete igrati i koje možete kombinovati.

5. Pored samih recepata, vi na svom blogu pišete tekstove i o ishrani generalno. Koja je osnova zdrave ishrane, i koliko je ishrana bitna?

Ovo pitanje mi je pravi izazov pošto živimo u vreme koje potencira zdravu ishranu. Predrasuda je samo da se o tome ranije nije vodilo računa, jeste i te kako, većina nas je rasla uz to šta je zdravo šta ne. Nažalost, imamo ukorenjene loše navike kada je ishrana u pitanju, mora da Srbi genski vuku strah od gladi pa je još uvek važnje biti sit, više nego šta si pojeo, važnije je pojesti više a nekvalitetnije, nego manje a kvalitetno. Ono što mi se ne dopada to je što danas kao zdravo možete provući šta god hoćete, samo ako imate para za reklamiranje istog, što među stručnjacima nema baš previše morala pa im možete platiti da o nečemu pričaju kao zdravom, tako da sam vrlo skeptična. Takođe mi se ne dopada što se trendovski propagiraju neke stvari, jedno vreme živi nismo mogli da ostanemo od đumbira, sad je na redu avokado, vrlo sam radoznala šta je sledeće što će biti najbolje na svetu, na svim meridijanima, zdravo i za ishranu i za kozmetiku.
Osnov zdrave ishrane je izbalansirana ishrana, jesti sve umreno, ne preterivati ni sa čim. Nisam stručna, znam onoliko koliko sam radoznala i koliko mi je potrebno, ali što se nas tiče, na ovom području, smatram da u ishrani treba da dominira ono što uspeva kod nas, a ne ono što je stiglo preko sedam gora i sedam mora. Naravno, ne mislim da to ne treba jesti, ali ne treba da bude osnov ishrane ljudi sa ovog područja. Postoji čitava teorija o tome da ljudi treba da jedu ono što uspeva na području gde su rođeni i gde žive, da su za to genski predodređeni, ali da sada ja ne pričam o tome, meni se jednostavno dopada ta teorija, ima logike, ali, eto, danas ne možemo bez avokada.

6. Tradicionalna ili novija jela? Šta je vaš izbor ako ga ima, i zašto?

Upravo sad razmišljam, volim da probam nešto novo, naravno, i često probam, ali to teško postane nešto što je redovno na našem jelovniku. Užasnem se kad čitam intervuje sa poznatima pa oni krenu o omiljenoj hrani, da ne nabrajam te izmišljotine, na prste jedne ruke mogu da izbrojim one kojima je omiljeno neko domaće tradicionalno jelo. Dakle, odgovor je – tradicionalna jela. Volim rituale vezane za kuvanja tih jela, kada god spremam neko od tih jela to probudi sećanja, emocije i uvek se dobro osećam. Za tradicionalna jela je vezana predrasuda da je lako spremiti ih, to se kuva samo od sebe. Apsolutno netačno, lako se kuva, to jeste, ali treba biti majstor pa to začiniti kako treba, skuvati a ne prekuvati, spremiti dobru sarmu, prebranac, podvarak, pilav, đuveč, e pa za to treba biti stručnjak. I gibanicu, svi spremaju gibanicu, ma to je lako, samo smućkaš jaja, sir i kore, ne prste jedne ruke mogu da nabrojim ljude koji zaista umeju da je naprave.

7. Koju su planovi vezani za stranicu „Iće i piće“?

Tu stranicu sam pokrenula zbog onih pitanja – kako beše ono tvoje, da ono što kuvam bude na jednom mestu. Objavljujem na njoj isključivo ono što spremam za nas i što mislim da treba podeliti, ja nisam food blogerka, ne spremam ciljano da bih objavila na blogu. Naravno, ne mislim da je to loše, daleko od toga, ali food blogerkama je to na neki način posao, meni nije. Plan mi je, samo treba da ga razradim – kako skuvati kompletan ručak za 500 dinara, a da on sadrži glavno jelo i desert. Dugo već razmišljam o tome, najveći deo kućnog budžeta odlazi na ishranu, hrana je sve skuplja, pa mi je to izazov.

8. Šta ste poslednje mesili?

Bar dva puta mesečno na meniju nam je pizza, to sam poslednje spremala, pretpostavljam da ste mislili na nešto konkretnije, ali i za ovo se mesi testo.
A ako treba da izdvojim šta sam novo mesila, to su Varaždinski klipići, neka vrsta kifle, budu fantastične, testo prosto diše, a to baš nije lako postići.

 

Povezano

Komentari

Želim primati newsletter

Na sajtu https://mesimozajedno.rs koristimo kolačiće za prijavu i objavljivanje sadržaja i analizu saobraćaja na sajtu . Više o kolačićima Ne prihvatam Prihvatam