Jao, stiže mi svekrva na ručak!

Objavljeno 02.08.2015. od Milena Obradovic

U ovaj 21. vek žene su ušle potpuno prosvećene da više neće (bre!) da budu robovi varjače, oklagije i šporeta. I kad su već one bile glupe, neće ga, vala majci, dozvoliti da im budu glupe i ćerke.

Dok su njih mame vaspitavale da se ne zamajavaju mnogo školama jer – „Učila ne učila, varjača ti ne gine“ – dotle one ćerkama ne daju ni da privire uz šporet, sve zvocajući – Nemoj da budeš glupa kao ja, belog boga od šporeta da ne vidiš, kad se jednom uhvatiš za varjaču nikada je više nećeš ispustiti, nisi, aman, luda sutra samo uz šporet da čučiš! Ćerka raste, stasava za udaju, mašta kakav će joj princ zapasti, mašta i o kućici u cveću koja, pretpostavljate, u mašti nema šporet.

I uda se jednog lepog dana. Dobro ili loše. U našoj kulturi, dobro se udala ako njen izabranik ima para, loše ako je prosečno situiran ili neki siromaško. U našoj kulturi, takođe, dobro se udala ako ne mora da izgara u kućnim poslovima, loše ako nema para za kućnu pomoćnicu, pomislio bi čovek da je svako ima, toliko žale svaku koja nema.

Prosečno udata odjednom, kako se odselila iz roditeljske kuće sazna da se ručkovi ne kuvaju sami i kuća ne sređuje sama i silno se iznenadi pa svaki čas zvrcka mamu da je pita kako se šta kuva, uključuje ili pere.

I dok uči da joj ručak bude jestiv, veš čist a kuća da liči na dom, jednog dana se suoči sa obaveštenjem da joj dolazi svekrva na večeru, u vizitu i kontrolu kako hrani, pere i neguje njenog sina.

Nema one koja se neće uspaničiti i vrisnuti – Jao, dolazi mi svekrva na večeru! I pozvaće odmah svoju mamu da joj ona da iskusan savet šta da spremi i precizno, u gramima, koje začine da koristi da ručak ne bude ni preslan ni neslan, ni ljut ni bljutav, ni prekuvan ni nedokuvan, da sve bude taman, a ona minut pre dolaska svekrve uredna, namirisana i nasmejana.

Realno, dok kuva ručak, u isto vreme – kupi supa, kipi voda u kojoj se kuva krompir za pire, meso gori a fil za tortu neće da se stegne dok istovremeno zvoni telefon, mama zove da pita da li sve ide kako treba.

Mladoj kuvarici početnici ne ostaje ništa drugo nego da zaplače sva prestravljena na šta će na kraju taj njen ručak ličiti i kakav će utisak ostaviti na svekrvu.

Šta će, kud će, izvinjavajući se izneće na sto ono što je uspela da napravi i čekaće strašni sud da joj se obruši na glavu.

Ako ima sreće, svekrva će se slatko nasmejati i reći – ovo ti je preslano, ovo pregorelo, ova torta samo kašikom može da se jede, ali ne beri brigu, praksa je čudo! Ni ja nisam imala pojma kad sam se udala i ispričaće svoju početničko-kuvarsku dogodovštinu što će otvoriti vrata jednom finom, prijateljskom odnosu svekrva – snaja.

Ako nema sreće, svekrva će gutati kao ćurka, kolutati očima, slati sinu signale – gde ovu nađe, crni sinko, crći ćeš mi gladan, ko ovo može da jede, i otvoriće vrata tihom ratu svekrva – snaja tokom kog će obe najviše mučiti onog kojeg najviše vole, majka sina, snajka muža, sa onim – ona tvoja ženetina i ona tvoja majčurda. Ih, ima takvih odnosa koliko vam duša ište. Nezgodno zar ne?

Zato su ovakvi sajtovi najbolje drugarice novopečenih domaćica. Oni su istovremeno i svekrva i mama i najbolja prijateljica i kuvarski savetnik.

Naravno, neće sve odjednom biti savršeno, jednom će vam ono što spremate ostati živo, drugi put ćete ga prepeći, treći put će biti jestivo, ćetvrti put će biti oodlično!

Dobro došle na ovaj sajt koji vam može biti najbolja drugarica na čarobnom putovanju kroz umetnost kuvanja i mešenja. Da se ne postidite pred svekrvom!

Autor: Mirjana Mimica

 

Povezano

Komentari

Želim primati newsletter

Na sajtu https://mesimozajedno.rs koristimo kolačiće za prijavu i objavljivanje sadržaja i analizu saobraćaja na sajtu . Više o kolačićima Ne prihvatam Prihvatam