Dvadeset prvog novembra je Aranđelovdan, jedna od najčešćih krsnih slava u Srbiji. Dan ranije, u hiljadama kuhinja, ponoviće se isti niz radnji, gotovo bez razlike od kuće do kuće.

Krsna slava je 2014. godine upisana na Uneskovu reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa. Ono što se te večeri radi sa testom deo je razloga zbog kog je tamo dospela.

Dan uoči slave

Kolač mesi domaćica, tradicionalno dan pre.

Brašno je belo i pšenično, bez dodataka. U vodu se, po običaju, dodaje malo osvećene vodice. Ništa u tom testu nije neobično, ni sastojci ni postupak, i baš je u toj običnosti poenta. Slavski kolač nije poslastica. On je hleb.

Ukrasi

Od dela testa rukom se oblikuju ukrasi i postavljaju na površinu.

U sredinu ide pečat sa slovima IS HS NI KA, skraćenica koja znači da Isus Hristos pobeđuje. Oko njega se najčešće ređaju klasje, grozd, ptice i pletenica, a svaki od tih ukrasa nosi svoje značenje, od plodnosti do zajedništva.

Ovo je deo koji se najviše razlikuje od kraja do kraja Srbije. Nema jednog ispravnog rasporeda i nema smisla ispravljati nekoga ko je naučio drugačije.

Rezanje i vino

Na sam dan slave kolač se nosi u crkvu ili se sveštenik prima u kući.

Kolač se zaseca sa donje strane, u obliku krsta, i preliva vinom. Vino tu nije zbog lepote. Ono je simbol Hristove krvi, i zato ide baš u taj rez.

Okretanje

Sledi trenutak koji se pamti, i u kome se najčešće greši.

Kolač zajedno drže sveštenik i domaćin i okreću ga u krug uz pesmu. Ne lomi se nasumično i ne kida se rukama. Posle okretanja razdvaja se na četiri dela.

Ako se okretanje obavlja izvan stola, ispod se prostire belo platno. Razlog je vrlo konkretan. Mrvice ne smeju da padnu na pod.

Posle

Ne baca se ništa.

Deo ostaje domaćinu, ostatak se deli gostima. Mrvice se pažljivo skupljaju sa platna. Ni one ne idu u smeće.

Pitanje iz naslova

Odgovor na njega razlikuje se od kuće do kuće mnogo više nego sam recept.

Negde kolač i dalje mesi najstarija žena u kući. Negde je taj posao preuzela snaja. Negde se poslednjih godina naručuje u pekari, pa i to polako postaje običaj.

Nijedan od tih odgovora nije pogrešan. Običaj koji je preživeo vekove preživeo je upravo zato što je umeo da se menja, a da pri tome ne izgubi ono zbog čega postoji.

Topla preporuka je da prilikom pripreme testa koristite naše kvasce Vrenje i Alfu, koje možete naći u svim bolje snabdevenim trgovinskim lancima. Pratite nas na „Mesimo zajedno“ i budite deo naše zajednice koja vrednuje kulturu, tradiciju i, naravno, dobru hranu.

 

Pošaljite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.